Jedan od najčešćih uzroka invaliditeta su reumatske bolesti. Reumatskih bolesti ima mnogo, a posebno mjesto u reumatskim bolestima zauzimaju upalne reumatske bolesti. Reumatske bolesti najčešće se javljaju kod osoba srednje i starije životne dobi. Ove su bolesti, zbog pojave komplikacija, postale jedne od vodećih zdravstvenih bolesti. Za efikasno liječenje ovih bolesti, potreban je individualan pristup u postavljanju dijagnoze. Reumatske bolesti su hronične, a kontrola upalnog procesa je glavni cilj za postizanje efikasnog liječenje.
Reumtaske bolesti klasificiramo na:
III. Metabolički reumatizam (urički arthritis)
Sve reumatske bolesti imaju aktivne i hronične stadije. U aktivnom stadiju bitna je primjena fizikalnih procedura, od kojih je na prvom mjestu krioterapija, a njen cilj je smanjenje bola i upale. U hroničnom stadiju bolesti radi očuvanja trofike mišića, deformiteta i očuvanja funkcije zgloba primjenjuju se toplotne procedure, elektroterapija i intenzivna kineziterapija.
Za što bolje postizanje rezultata u liječenju reumatskih bolesti, bitna je edukacija pacijenta kao i motivisanost pacijenta i njegova saradnja. Timski rad je veoma bitna karika kod liječenja ovih pacijenata, jer često pored primarnog uzroka oboljenja javljaju se sekundarne pojave kao što je depresija.
UPALNE REUMATSKE BOLESTI
Reumatoidni artritis (RA) je teška, hronična, upalna bolest vezivnog tkiva koje se najviše očituje na zglobovima. U ovom poremećaju imunološki sustav napada hrskavično tkivo, kosti i, ponekad, unutarnje organe. Od zglobova su najčešće zahvaćeni mali zglobovi šake, ramena, koljena i gležnjevi. Oboljenje uzrokuje invalidnost koja značajno skraćuje životni vijek. Međutim, uz odgovarajuće zdravstvene mjere i izmjene životnog stila, oboljeli mogu imati dug i kvalitetan život.
Reumatske bolesti su kronične, a kontrola upalnog procesa je glavni cilj za postizanje efikasnog liječenja (1).
Tipični predstavnici upalne reumatske bolesti su: reumatoidni artritis (polyarthritis rheumatica chronica) i ankilozantni spondilitis (spondilytis ankylopoetica chronica Morbus Bechterew).
2.1. Reumatoidni artritis
Reumatodini artritis je hronična progresivna upalna bolest. Klinički je najizraženija na lokomotornom sistemu.
Etilogija je nerazjašnjena, smatra se da važan utjecaj ima poremećaj imuno-biloške snage organizma, infekcije i alergije. Pojavljuje se u svakoj životnoj dobi, a najčešće između 40. i 45. god. Od ove bolesti češće oboljevaju žene. Prvi simptom bolesti jutranja ukočenost šaka, koja u toku dana popušta. Kasnije se pojavljuje bol u zglobu, bol na palapaciju i edemi (2).
Na osonovu kliničke i rendengenske slike, reumatodini artritis dijeli se na četiri anatomska razvojna stadija:
ograničeni pokreti, trofičke promjene mišića, subkutani čvorići i tenosinovitisi.
III. stadij : osteoporoza, destrukcija hrskavice i kosti, deformacije zgloba, mišićna atrofija,
subkutani čvorići i tenosinovitisi.
Kod reumatodinog artritisa razlikujemo akutne i hronične faze bolesti:
U akutnoj fazi bolesti, javlja se vretenast otok na zglobu, zglob je topao, bolan i praćen bolovima, te ograničenom pokretljivošću. Proces počinje na malim zglobovima šake, metakarpofalegealnim zglobovima, proksimalnim interfalegealnim zglobovima, a na stopalima zahvata metatarzofalegealnim zglobovima.
U hroničnoj fazi, proces napreduje, što dovodi do zadebljanja sinovijalne ovojnice, njenog bujanja i fibroziranja, što ograničava pokret zgloba. Proces se širi na hrskavicu, a s hrskavice na kost, pa u kliničkoj slici se dobije izmijenjena pozicija zgloba. Najčešće su to ulnarne devijacije šake s felksornom kontrakturom zgloba, a kako proces napreduje u malim zglobovima može doći do subluksacije i luksacije zglobova.
2.1.1. Fizikalna terapija
Liječenje reumatoidnog artritisa prilagođuje se aktivnosti bolesti i ima dva osnovna cilja:
suzbiti aktivnu upalu te spriječiti deformaciju zglobova i propadanje mišićne
mase. Liječenje čine:
2.1.2. Akutna faza
Akutna faza obuhvata krioterapiju, elektroterapiju, udlage i kineziterapiju.
Krioterapiju koristimo radi analgetskog i antiinflamatornog učinka. Može se primijeniti u vidu krio masaža, na tri načina:
dok terapeut drži dojnji dio čase.
kriomasaži drži terapeut.
Kriomasaža traje od 3-10 min.
Krioterapija stopala i šaka vrši se potapanjem istih u otopljeni led (kriokupke). Potapanje traje 30-tak sekundi. Ako je postupak prebolan, prelazi se na krioobloge, primijenjuju se putem obloga koje se mogu komercijalno nabaviti, ledenim ručnikom ili ledom u plastičnim vrećicama. Ovaj oblik fizikalne terapije pacijenti mogu provoditi sami kod kuce (2).
Od elektroterapije koristimo TENS (transkutana električna nervna stimulacija), koji ima analgetsko djelovanje, smanjuje broj leukocita u sinovijalnoj tekućini i volumen sinovijalne tekućine (4). TENS se primijenjuje na mjesto bola, a prije primjene, koža se mora očistiti i osušiti da bi se smanjio otpor(4).
U ovom stadiju koristi se udlage, kojima se smanjuje bol, smanjuje i prevenira kontraktuira, te smanjuje protektivni mišićni spazam. Udlage se jedanput ili više puta na dan skidaju. Udlagu treba nositi noću.
U akutnom stadiju mogu se raditi vježbe raspona pokreta kojima se održavaju normalni pokreti u zglobu. Rade se jedanput na dan. Ako je pokret bolan, mogu se raditi aktivno podpomognute vježbe. Ne preporučuju se pasivne vježbe. Pokret se izvodi do bola.
2.1.3. Hronična faza
U hroničnoj fazi kada bolest pokazuje malu aktivnost ili je postignuta remisija upalnog procesa, središnje mjesto predstavlja kineziterapija, uz toplinske procedure i balneoterapiju. Cilj kineziterapije je povećanje opsega pokreta, povećanje snage i povećanje izdržljivosti (3). Hronična faza obuhvata toplotne procedure, elektroterapiju i ultrazvuk.
Toplotne procedure podrazumijevaju primijenu parafinskih obloga ili parafinskih kupki, pri čemi se elastičnim otporom jača snaga i koriguje kontraktura zglobova. Može se koristiti radijacijsko zagrijavanje poput IC i UV zraka. Primjena topline povećava rastezljivost kolagenih vlakana, što je korisno prije nastojanja jačanja mišića (5).
Termoterapijske procedure, odnosno dijatermija, ims svoje opravdanje pri čemu se visokofrekfenta struja u tkivima, sa povećanim otporom pretvara u toplinu. Mikrovalna dijaternija prodire dublje nego kratkovalna i zbog toga je moguće postići toplinski učinak u dubinu veću od 6 cm.
Od elektroterapijskih procedura koristi se TENS, elektroforeza i elektrostimulacija.
U terapiji TENS-om koristimo jačinu struje do 80 mA i frekvencije od 80-180 Hz. Postupak traje 30 min. (5).
Elektroforezu radimo putem galvanske ili dijadinamske struje. Uneseni lijek ovim putem veže se na stanice u sinovijalnoj membrane i tako koči staničnu aktivnost.
Elektrostimulaciju koristimo kod hipotrofije i atrofije mišića, posebno malih mišića šake, pri čemu koristimo monopolarnu tehniku podraživanja.
U ovom stadiju indiciran je i ultrazvuk. Ultrazvučni valovi prodiru dublje od dijatermije, a maksimalna doza UZ je 3W/cm2. UZ s primijenjuje na šaku kroz vodu, ali samo u pacijenata koji nemaju izraženu osteoporozu. Može se primijeniti tri puta sedmično, kroz četiri semdice. Djeluje tako da omekšava tkivo i povećava gibljivost zglobova.
Bitno je spomenuti hidroterapiju koja djeluje povoljno na aktivno angažiranje bolesnika, jer olakšava izvođenje pokreta, izaziva aktivnu hiperemiju
Radna terapija je važan dio funkcionalne terapije, njome se postiže veća pokretljivost i funkcionalna sposobnost zglobova (2).
2.1.4. Poslovi u kući
Bolesnici s reumatoidnim artritisom trebali bi imato odgovarajući stan (suh, topao, bez arhitektonskih prepreka) u kojem se bi se mogli slobodno kretati uz pomoć pomagala. Rad u kući može se olakšati, a opterećenje zglobova smanjiti korištenjem različitih pomagala.
Edukacija pacijenata
Kao i kod svih bolesti pacijentova suradnja i spremnost na kontinuirano provođenje rehabilitacijskog programa ovisi o količini informacija koje mu medicinsko osoblje pruži. Fizioterapeut, kao dio tima, educira pacijenta o važnosti i načinu izvođenja vježbi. Pojašnjava ulogu korektivnih udlaga kao i načine njihovih postavljanja. Educira pacijenta o važnosti korištenja pomagala za hod (specijalno nakon faza dužeg ležanja). Uči ih pravilnom hodu sa podlakatnim štakama (optimalne su one sa žlijebom za oslonac podlaktica), štapovima i hodalicama. Zajedno sa radnim terapeutom i fizioterapeut podučava pacijenta novim načinima obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti (posao, higijenske navike, hranjenje) ili ukoliko je to potrebno vrši adaptaciju pomagala koja će olakšati izvođenje aktivnosti zamjenjujući one funkcije koje nedostaju (3).
DEGENERATIVNE BOLESTI ZGLOBOVA
Degenerativne promjene zglobova, koje su vrlo učestale, prije ili poslije očituju se bolovima i oštećenom funkcijom zgloba. Javljaju se podjednako u žena i muškaraca, a iznad 55. godine života češće u žena.
3.1 Artroza (arthrosis, osteoarthrosis, osteoarthritis)
Artroza je bolest koja zahvaća tzv. prave zglobove tj. one koji imaju zglobnu čahuru i sinovijalnu opnu. Degenerativne promjene se primarno razvijaju na hrskavici i koštanim dijelovima na kojim nastaju nove koštane izrasline. Navedenim promjenama najviše su podložni zglobovi koji su i najviše opterećeni, iako se mogu javiti i na ostalim zglobovima. Prema učestalosti zahvaćenosti pojedinih zglobova, na prvom mjestu je koljenski zglob, a zatim slijede zglob kuka i stopalo. Pravi uzrok nastanku promjena na hrskavici nije poznat. Dob, spol, debljina, genetska predispozicija, hormoni, prehrana i mnogobrojni vanjski čimbenici imaju određenu, ali još nejasnu ulogu u degeneraciji hrskavice (6).
Degenerativni procesi u zglobu zasigurno napreduju zbog nesrazmjera između opterećenja i mogućnosti podnošenja opterećenja od strane zglobne hrskavice. U tom smislu razlikujemo:
uvijek nepoznata porijekla.
posljedica traume, nesukladnosti zglobnih tijela (prirođene displazije), metaboličkih i
metaboličkih i endokrinih bolesti, posljedica upale itd (6).
Artrozu karakterizira degeneracija hrskavice, skleroza zglobnih tijela, rubni osteofiti i suženje zglobnog prostora.
3.1.2 Simptomi
Mogu biti ograničeni na jedan ili više zglobova, a najčešći su na distalnim interfalangealnim zglobovima (Heberdenovi čvorići), koljenu (gonarthrosis), kuku (coxarthrosis), karpometakaraplnom zglobu palca (rhizarthrosis) (2).
Simptomi su sljedeći:
U ranoj fazi bolesti, zglobovi mogu biti osjetljivi, bolni i ukočeni. Nakon 1 do 2 godine, bol se često povlači, ostavljajući samo koštane kvrge koje utječu samo na pokretljivost zglobova na krajevima vaših prstiju. Za te kvrge je tipično da su familijarne i češće pogađaju žene nego muškarce.
3.1.3 Klinička slika
Očituje se umorom, boli, ukočenošću i deformacijom, odnosno oštećenjem funkcije zgloba.
3.2 Fizikalna terapija
Terapija se prilagođava svakom zglobu, ona obuhvata opće mjere (edukacije bolesnika, medikametozna terapija (salicilati, nesteroidni antiflogistici, kortikosteroidi), i funkcionalnu terapiju.
3.2.1 Heberdenovi čvorići i Bouchardova artroza
Za uklanjanje bola koriste se analgetici i kortikosterodi.
Ultrazvuk se primijenjuje kroz vodu i utječe na smirenje tegoba, primijenjuje se po 5 min. u toku deset dana.
Parafinske kupke s vježbama otpora.
Galvanizacija se primijenjuje poprečna, jedna elektroda veličine od 100-150 cm2 stavi se na volarnu stranu, a druga iste veličine na dolzarnu stranu.
Kratkovalna diatermija primjenjuje se u konverzatornom polju, pomoću fiksnih ili savitljivih elektroda (2).
3.2.2. Rizartroza
Liječenje se sastoji u primijeni kortikosteroida za lokalnu primjenu. Od fizikalnihprocedura primijenjuje se:
Ultrazvuk se primijenjuje preko vode ili parafinskog ulja.
Primijena tačkaste galvanzacije.
Dijadinamske struje ( modulacija IV ili kombinacija modulacije III i IV). Aktivna elektroda (katoda) stavlja se na sam zglob (2).
3.2.3 Artroza ručnog zgloba
Liječenje se sastoji od primjene :
Kratkovalne dijatermije u kondezatorskom polju,
Ultrazvuka kroz vodu ili kroz parafinsko ulje,
Galvanizacija se primijenjuje sa elektrodama veličine 50 cm2 na volarnu i dorzalnu stranu
zgloba.
Od dijadinamskih struja koristi se modulacija IV (2).
3.2.4. Artroza lakta
To je rijetka bolest, obično se javlja nakon neke ozljede. Primijenjuje se galvanzacija, transregionalno. Jedna elektroda, veličine 60 cm2, stavlja na prednju, a druga, iste veličine, na stražnju stranu lakta. Kratkovalna diatermija provodi se u kondezatorskom polju, fiksnim ili savitljivim elektrodama (2).
3.2.5 Artroza ramena
Pojavljuje se na humeroskapularnom i akromioklavikularnom zglobu. Liječenje se provodi analgeticima, kortikosterodima. Od fizikalnih procedura primijenjuje se:
Galvanizacija se provodi dvijema elektrodama. Jedna se elektroda stavlja na prednju, a druga na stražnju stranu zgloba.
Ultrazvuk i kratkovalna dijatermija se primijenjuju uliječenju (2).
3.2.6 Koksartroza
Liječenje se sastoji od općih mjera ( redukcije tjelesne težine) čime se smanjuje opterećenje glave femore. Ako je noga skraćena, potrebna je cipela s odgovarjućim povišenjem. Od fizikalne terapije se primijenjuje:
Kratkovalna dijatermija u konderzatorskom polju, savitljivim elektrodama. Jedna elektroda se stavlja na prednju stranu, u visini zgloba, a druga na glutalnu regiju, iza i iznad velikog trahantera.
Interferentne struje se primijenjuju tako da kuk bude u središtu ukrštanja interferencije.
Bitna je i hidroterapija, pri čemu se vježbe kuka izvode u rasteretnom položaju (2).
3.2.7 Artroza koljena
Liječenje se sastoji od općih mjera, fizikalne terapije, medikamentne i operativne terapije. Preporučuje se redukcija tjelesne težine. Od fizikalnih procedura primijenjuje se:
Kratkovalna dijatermija fiksnim elektrodama. Elektrode se postavljaju na medijalnu i lateralnu stranu zgloba, ili na prednju stranu zgloba i poplitealnu jamu.
Ultrazvuk se primijenjuje na lokalizirana bolna područja zgloba. Doza ultrazvuka iznosi od 0,4 W/cm2 za površinsko područje, do 1,5 W/cm2 za dubinske promjene.
Dijadinamske struje koriste se modulacije III i IV.
Interferentne struje primijenjuju se tako da najbolnije mjesto bude u središtu interferentnog polja.
Galvanska struja – primijenju se electrode veličine od 60-80 cm2.
Od svjetlosne terapije primijenjuje se soloks – svijetiljka na udaljenosti od 50 cm, a procedura traje 15-20 min.
Indicirana je i primijena parafina kao pomoćna metoda liječenja artroze u mirnoj fazi, bez izljeva u zglobu.
U slučaju hipotonije, hipotrofije i atrofije m.kvadricepsa indicirana je elektrosimulacija (2).
3.2.8 Artroza nožnog zgloba
Rijetko se javlja. Obično je sekundarna manifestacija neke bolesti ili statičkih poremećaja, na dojnjim ekstremitetima. Od fizikalnih procedura primijenjuje se:
Galvanizacija, veličina elektroda 60 cm2, koje se stavljaju na medijalnu i lateralnu stranu zgloba.
